Još 1738. Švicarac Daniel Bernoulli upotrijebio je metodu diferencijalnog tlaka za mjerenje protoka vode na temelju prve Bernoullijeve jednadžbe. Kasnije je Talijan GB Venturi proučavao upotrebu Venturijevih cijevi za mjerenje protoka i objavio svoje rezultate istraživanja 1791. godine.
Godine 1886. Amerikanac Herschel pomoću Venturijevih cijevi napravio je praktičan mjerni uređaj za mjerenje protoka vode.
Od ranog do sredine-20. stoljeća, izvorni principi mjerenja postupno su sazrijevali, a ljudi više nisu ograničavali svoje razmišljanje na izvorne metode mjerenja, već su započeli nova istraživanja.
U 1930-ima je postojala metoda korištenja zvučnih valova za mjerenje brzine protoka tekućina i plinova, ali nije mnogo napredovala sve do Drugog svjetskog rata. Tek 1955. godine uveden je Maxon mjerač protoka koji koristi metodu zvučnog ciklusa za mjerenje protoka zrakoplovnog goriva.
Nakon šezdesetih godina prošlog stoljeća mjerni instrumenti počinju se razvijati u smjeru preciznosti i minijaturizacije.
S brzim razvojem tehnologije integriranih krugova, ultrazvučni (valni) mjerači protoka s tehnologijom fazno zaključane petlje također su naširoko korišteni. Raširena uporaba mikroračunala dodatno je poboljšala sposobnost mjerenja protoka. Na primjer, laserski Doppler mjerači protoka mogu obraditi složenije signale nakon korištenja mikroračunala.